Za drugi životni put nije mogla ni znati, jer su obiteljske glumačke staze već duboko bile utisnute u njenu ličnost. Tena Nemet Brankov danas je jedna od najpoznatijih mladih hrvatskih glumica. Iza sebe ima bogat glumački opus, a trenutno je na malim ekranima gledamo i u seriji Sjene prošlosti. Nije od onih žena koje sanjanju Hollywood, ali je svoj specifičan glamur razvila na vlastitom terenu.
A kad smo kod specifičnog glamura, ne čudi spominjanje imena Dragane Ognjenović, srpske dizajnerice čije su kreacije oličenje autentičnosti. Također, ne čudi ni što su smjernice života Tenu i Draganu dovele na isti put. Journal ekskluzivno prenosi intervju koji je za najnoviji broj Magazina Dragane Ognjenović, vodila Andrijana Mandić, fotografirala Monika Pavlović, a za čiji je art direction i dizajn bila zaslužna upravo Dragana.
Majka mi je pričala kako sam u periodu od četiri godine, jurila po stanu obučena u baršunastu crvenu haljinicu sa mašnom na glavi, i time izazivala salve smeha svojih ukućana.
Koji je to bio trenutak u Vašem životu kada ste shvatili da će gluma biti Vaš konačni izbor?
Dogodio se vrlo rano u mom djetinjstvu. Potječem iz glumačke obitelji, pa su mi sve čari ovog posla bile dostupne od najranije dobi. Kao djevojčica sam dosta vremena provodila u kazalištu, igrala se u garderobama, u make up-u i gledalištu. Uživala sam promatrati proces nastanka predstave, a filmski setovi su mi djelovali kao lunapark, baš kao i danas, poput neke tvornice snova, čiji finalni produkt završava na velikom platnu ili tv-u. Filmovi i predstave su me fascinirali do te mjere da bih često pojedine scene naučila napamet, a potom ih rekreirala. Scena smrti Barunice Castelli iz Krležinih Glembajevih, bila je moja omiljena zabava, koju sam često izvodila nakon obiteljskih okupljanja nedeljom. Majka mi je pričala kako sam u periodu od četiri godine, jurila po stanu obučena u baršunastu crvenu haljinicu sa mašnom na glavi i malim plastičnim škaricama, i time izazivala salve smijeha svojih ukućana. Moji roditelji su zaista dali sve od sebe da mi otvore puteve na nekim drugim mjestima poput baleta, muzičke škole i nogometa, znajući da ako odaberem glumu, život koji me čeka neće biti nimalo jednostavan ni lak. Unatoč svim tim distrakcijama, bez obzira na njihov silan trud, krajem gimnazije bilo je očito da će akademija biti moj prvi i zadnji izbor.
...život posmatram na potpuno drugačiji način, ne reagujem impulsivno kao prije, uzimam vrjeme koje mi treba da dobro promislim o odlukama koje donosim, kako privatno tako i u poslu.
Koja uloga vam je do sada bila najzahtevnija i zbog čega?
Poslijednja uloga koja me potpuno okrenula naopačke i natjerala da emotivno zaronim u neke nepoznate prostore je uloga majke u predstavi Kokana Mladenovića " Što na podu spavaš " , u koprodukciji SNP u Novom Sadu, Narodnog pozorišta u Sarajevu i mog matičnog kazališta Dramskog pozorišta Gavella u Zagrebu. Projekt je bio izrazito zahtijevan, rađen je po istoimenom romanu Darka Cvijetića. U predstavi sudjeluju glumci iz Sarajeva, Novog Sada i Zagreba. Proces stvaranja same predstave bio je istovremeno zanimljiv ali i težak. Radnja prati Darkovu osobnu priču, njegov život, obitelj i sudbine prijatelja za vrijeme rata, devedesetih godina. Puno smo improvizirali, ispitivali i tražili, te se međusobno upoznavali kroz najintimnije priče i situacije, naše vlastite i Darkove, koje je Kokan na kraju sklopio u jednu cijelinu. Nastala je velika predstava, koju igramo zajedno sa samim Darkom, koji ju predvodi. Predstava je također na repertoaru u sve tri države. Upravo sam završila proces rada na ulozi Medeje, u istoimenoj predstavi, koja je također zahtijevala sličan angažman, uron i pristup. Predstava je na repertoaru mog matičnog kazališta Gavella u Zagrebu.
Sanjate li Holivud i sa kim bi voleli da sebe vidite u kadru?
Ne sanjam. Nikad nisam razmišljala o Hollywoodu na taj način, iako su mi akcijski filmovi kao i horori poprilično primamljiv žanr. Više maštam o europskom filmu i Yorgosu Lanthimosu, ljubitelj sam njegovog rada. Omiljeni film mi je "Dogtooth", a njegov novi film "Poor things" potpuno me oborio s nogu, iako miriše na Hollywood. U kadru bi se rado voljela vidjeti sa mnogim glumicama i ponekim glumcem sa naših prostora. Popis je dug, kad bih krenula nabrajati možda bi došla i do nekog Hollywoodskog imena.
Koliko je teško ženama da se iskažu i ostvare u glumi?
Ženama nije lako ni u kojem poslu pa tako ni u glumi. Gluma je ženski posao s premalo ženskih likova, pogotovo u literaturi, ali dolaze neka nova i važna vrjemena u kojima se ženski glas napokon želi i mora čuti. Put zaista nije lagan i ne nazire mu se kraj. Žena vrlo često u ovom poslu ima samo jednu priliku, i to onu u kojoj ne smije pogriješiti, mora pametno iskoristiti tih svojih dugoočekivanih pet minuta, dok se muškarcima greške opraštaju dobrom starom metodom zaborava.
Biti mlada glumica, posebno je teška kategorija, kao neka vrsta sporta. Evo, recimo hrvanje, na primjer. Zahtijeva se ogromna količina discipline, upornosti i hrabrosti za suočavanje sa raznim preprekama poput seksizma, mizoginije, opskurnih ponuda, jezivih komentara i snalaženja u bezizlazno neugodnim situacijama s muškarcima na poziciji moći, u kojima se u najmanju ruku osjećaš bespomoćno. Kad i ako se prjemoste prethodne prepreke, otvara se naravno i pitanje potplaćenosti, koje se nastavlja daleko naprijed i u vrijeme kad ta mlada glumica više nije ni mlada. I tako u krug. O tome se treba glasno govoriti, a takve krugove treba prekidati.
Postoji li neki žanr u kome najbolje plivate?
Po vokaciji sam dramska glumica, zaposlena sam u dramskom kazalištu. Vrlo često i sama živim dramu, ali komedija je moja velika strast i intriga. Mislim da jedno ne ide bez drugoga.
Koju ulogu priželjkujete, a do sada je niste ostvarili?
Trenutno se rađa u tvornici moje mašte.
Kakav stil privatno negujete? U čemu se najbolje osećate u dnevnoj, a u čemu u večernjoj varijanti?
Teško je definirati moj stil. Vrlo često mi je služio kao izražajno sredstvo, sredstvo moje kreativnosti i stava. Kroz moj ormar su zaista prošli razni komadi odjeće i obuće, raznih boja i materijala, ali danas nekako najviše od svega volim da mi je udobno i ugodno u onom što nosim. Volim imati dobar komad odjeće ali i obuće, trajan, bezvremenski i postojan. S obzirom na to da živim u koferu, vrlo često me se može vidjeti u trenirci, ali nerijetko i u nekim ženstvenim kombinacijama. Gajim veliku strast prema čizmama, a torbe ne podnosim kao ni kišobrane. Moji džepovi su vječno pretpani svime što bi trebalo stati u torbu ili novčanik. Za dan biram bijeli t-shirt ili košulju sa jeansom i tenisicama ,a za večer kožne čizme i haljinicu od kašmira, sve to volim začiniti sa zlatnim nakitom, koji rijetko skidam sa sebe.
Koji je to neizostavni, vanvremenski komad odeće bez kojeg ne možete?
Moja crna oversized kožna jakna.
Uz kakve filmove se opuštate i kakve knjige volite da čitate?
Gotovo sam uvijek raspoložena za Sveto trojstvo - Bergman, Lanthimos i Tarantino, a na mom noćnom ormariću trenutno se nalaze Tena Štivičić, Sylvia Plath i briljantna i duhovita Ottessa Moshfegh koju preporučam svima od srca.
Crna.
Duga ili mini suknja?
Mini.
Prirodan izgled ili make up?
Prirodan izgled.
Dan ili noć?
Dan
Koji su Vam aktuelni glumački angažmani?
Na repertoaru matičnog pozorišta Gavella igram u više predstava. "Majka" F. Zellera u režiji Enesa Vejzovića. "Hotel Zagorje" Ivane Bodrožić u režiji Anice Tomić i "Medeja" u režiji Franke Perković, kao i "Svinje" T. Zajeca u režiji Kristine Grubiše na nezavisnoj sceni. Uskoro izlazi TV serija " Sjene Prošlosti " u kojoj utjelovljujem mladu inspektoricu, seriju se može pratiti na RTLu i na VOYO platformi. U planu imam dvije predstave za iduću godinu, te još jednu seriju, ali sve je još uvijek u povojima.
Koja su Vam omiljena mesta za izlazak?
Lijepa mjesta gdje volim popiti limunadu u Zagrebu su Velvet u Dežmanovom prolazu, Botaničar na Marulićevom trgu i Program u Martićevoj ulici. Moji omiljeni restorani su Beštija, Theatrium i Okrugljak. Vrlo rado volim posjetiti Muzej prekinutih veza (u sklopu kojeg je također izvrstan restoran), Muzej suvremene umjetnosti i Muzej čokolade.
